Budući da u govoru čujemo i što i šta, ponekada može biti zbunjujuće kako pravilno napisati ovu riječ. Kako je štokavsko narječje osnova za hrvatski standardni jezik, pravilno je napisati što. Naime, to je jedna vrlo polifunkcionalna riječ čije značenje ovisi o kontekstu.
Također, bez konteksta je teško odrediti i kojoj vrsti ova riječi pripada. Tako može pripadati zamjenicama, česticama, prilozima i veznicima. Riječ dolazi od praslavenskog i staroslavenskog čьto (ruski čto, poljski co).
Kao zamjenica je (nominativ ili akuzativ) upitne zamjenice srednjeg roda i označuje nešto neživo. U muškome i ženskome rodu glasi tko te označuje nešto živo. Primjeri: Što ste vidjeli? Što ostane, bit će za sutra. Imamo li što u frižideru?
Nadalje, može biti i upitni prilog u značenju zašto: Što nas ne pozovete? Što si tako crvena? U nekim upitnim rečenicama izvan konteksta može biti da se može interpretirati i kao zamjenica i kao upitni prilog, npr. Što mi to govoriš? (može značiti predmet govorenja, ali može imati i značenje zašto).
Što se upotrebljava i kao poredbena čestica i to najčešće uz komparative i superlative, a služi kao pojačivač značenja. Npr. Vrati se što prije. Što više, to bolje. Može biti i upitna čestica: Što misliš da ne znam?
Kao veznik, što pronalazimo u relativnim zavisnosloženim rečenicama. Zamjenjivo je s koji, koja, koje. Primjer: Film što sam ga pogledao bio je napet (prema: Film koji sam pogledao bio je napet). Nadalje, što može biti i uzročni veznik: Žao mi je što smo ga pozvali.
Kao što vidimo, riječ što ima mnogo funkcija, a nismo ih sve ni naveli. Naposljetku, spomenimo i to da se javlja i kao složenih neodređenih zamjenica i priloga (nešto, gdješto, štogod itd.) te složenih veznika (samo što, prije nego što, kao što itd.).
Ostale jezične savjete možete pročitati ovdje.